Autor roman je napomenuo da su “Svirači čarobnih frula” ugledali svjetlo dana 2025. godine. I da je roman, već nakon izlaska pobudio veliko zanimanje publike tako da je ove godine izašlo i drugo izdanje

Promocija romana “Svirači čarobnih frula” hrvatskog književnika i profesora hrvatskog jezika i književnosti iz Đakova Mirka Ćurića (62) u četvrtak u Hrvatskom centru u Beču, u nazočnosti autora, bila je prava književno-glazbena “poslastica”. I to, iz više razloga. Naime, mnogima je i danas nepoznata veza Beča i Đakova u drugoj polovici 18. i prvoj polovici 19. stoljeća, predstavljena kroz lik austrijskog skladatelja i tenora te “regens choria” đakovačke katedrale Jakoba Haibela, inače šogora austrijskog glazbenog velikana Wolfganga Amadeusa Mozarta. Riječ je o povijesnom ljubavno-glazbenom romanu. Proznom djelu koji na izuzetno zanimljiv i dokumentaristički način prati Jakoba Haibela, oženjenog sa Sofijom, sestrom Mozartove žene Constanze, s kojom je više od 20 godina živio u Đakovu, gdje je Haibel, inače rođen u Grazu 1762., umro 1826. godine. Ono što je posebno fascinantno u predstavljenom romanu, koji je velikim dijelom vezan uz Beč i zlatno doba europske i bečke glazbe s kraja 18. i početka 19. stoljeća, je način na koji se autor Mirko Ćurić znalački služi dokumentima iz toga doba. Radi se o pismima, povijesno-književnog značaja, koja svjedoče o burnoj vezi Mozarta i Constanze, od prvog susreta do potresnog opisa Mozartove smrti. Ali i o vremenu i ozračju u kojem su živjeli i stvarali Mozart, Haibel i brojni drugi skladatelji i umjetnici iz tog razdoblja.

Naravno, ono što je za bečku publiku bilo posebno zanimljivo je tadašnja impresivna veza Beča i Đakova, koje u to doba, na gotovo rubnom dijelu Habsburške monarhije postaje privlačno slavonsko kulturno središte, otvorenih vrata za sve došljake. Od čega je očito, kako se je moglo čuti od govornika na bečkoj promociji ova mala i mirna slavonska oaza profitirala. A govornika je bilo više, uključujući i one iz publike, koje je roman očito oduševio. Sve goste uvodno je pozdravila Adrijana Markon Jurčić, predsjednica Matice hrvatske u Beču, koja je bila organizator bečke književno-glazbene promocije Ćurićevog romana, u suradnji s Hrvatskom centrom gradišćanskih Hrvata, koja je vodila i razgovor s autorom. Potporu promociji “Svirača čarobnih frula” dali su Društvo hrvatskih književnika, Đakovački kulturni krug i bečki ansambl međunarodnih solista WISE. Promociji Ćurićevog romana nazočna je, između ostalih, bila i referentica za kulturu, obrazovanje i medije u hrvatskom Veleposlanstvu u Beču, Katarina Dorkin-Križ.

“Riječ je žanrovski raznolikom romanu. Vrijeme zbivanja je druga polovica 18. i prva polovica 19. stoljeća, u obiteljskom krugu oko Wolfganga Amadeusa Mozarta i umjetničkom krugu slavne Schikanederove družine. Radnja obuhvaća austrijske gradove Beč, Graz i Salzburg, Gotheov Weimar te hrvatsko Đakovo. Constanze i Sophie, ali i prikaz hrvatske i đakovačke kulturne i društvene scene u tom razdoblju”, rekla je uvodno Adrijana Markon Jurčić.

O romanu “Svirači čarobnih frula” i njegovom autoru Mirku Ćuriću govorila je Darija Mataić Agičić, magistrica znanosti, profesorica književnosti i književna kritičarka iz Slavonskog Broda. “To je književno-povijesno, postmoderno djelo. Žanrovski gledano to je kolažno pripovijedanje o povijesti. Istovremeno je to otpor prema zaboravima i ulaznica u prošlost kroz dosad nezabilježenu priču unutar službene historiografije. I to je upravo ono što ovom romanu daje dodatnu vrijednost”, naglasila je, između ostalog, Darija Mataić Agičić dodavši: “Govoriti o Đakovu i Beču iz bilo koje pozicije je neusporedivo. Međutim, kada se u priči isprepliću sudbine ljudi koji su svoj život započeli u Beču, a završili u Đakovu, nameće se pitanje kako se netko tamo može uopće snaći. I kako je i zašto došao upravo u Đakovo? Odgovore treba tražiti u opisanoj ljubavnoj priči koja podsjeća na Šenoinski manir ljubavnih priča i zapleta. Iz te priče dođemo i do priče samog autora kojemu je s jedne strane stalo do svijeta činjenica, koje obilato koristi, koristeći se uglavnom povijesnom korespodencijom. Na drugoj strani, kao autoru romana, izričito mu je važan i svijet same priče koju vrlo slikovito, nadahnuto i proučeno nudi čitateljima”.

Ovaj netipičan povijesni ljubavno-glazbeni roman je ujedno, kako se je moglo čuti na promociji, i priča o očuvanju identiteta. Izuzetno vrijedan Ćurićev doprinos revalorizaciji važnih činjenica iz hrvatske književne i glazbene povijesti biskupskog grada Đakova i sprječavanja da padnu u zaborav. “Drago mi je da smo iz Hrvatske mogli doći upravo u Beč predstaviti ovaj roman i podsjetiti na Jakoba Haibela, jednog austrijskog, pomalo zaboravljenog glazbenika rođenog u Grazu, i tako možda doprinijeti njegovoj reafirmaciji. Hvala organizatorima i svima koji su uveličali ovo predstavljanje”, rekao je uvodno autor romana, Đakovčanin Mirko Ćurić.

Autor roman je napomenuo da su “Svirači čarobnih frula” ugledali svjetlo dana 2025. godine. I da je roman, već nakon izlaska pobudio veliko zanimanje publike tako da je ove godine izašlo i drugo izdanje. Roman je dobio dvije književne nagrade: proglašen je najboljim rukopisom povijesnog romana na Književnom natječaju Knez Trpimir, te nagradu Martin Nedić. Ćurić je u Beču rekao kako ga je na pisanje potaklo pročitano pismo Haibelove supruge Sofije, u kojem je riječ o glavnim umjetničkim glazbeno-umjetničkim protagonistima tog razdoblja i živahnom bečkom životu i kulturi. “Sofija je izuzetno zanimljivi lik. Iz njenog se pisma može mnogo toga iščitati”, rekao je autor romana napomenuvši: “Neosporna činjenica je da je Mozart u priči vrlo važan. Verzija o Mozartovoj smrti nastala je u Đakovu i potječe iz Sofijinog pisma, napisanog u Đakovu 1825. godine, što je bilo vidljivo i kasnije snimljenom filmu Amadeus”.

Ono što je mnogima bilo posebno zanimljivo je i nepoznata veza Beča i Đakova u Haibelovo vrijeme, u koje je biskupsko sjedište Đakovo u koje su doselili i Austrijanci i Nijemci tzv. Dunavske Švabe, doživjelo umjetnički i gospodarski procvat, kako je ispričao autor romana. Naglasio je kako je Haibel bio vrlo plodonosan skladatelj i da je napisao 16 misa i jedan rekvijem. Bilo je to vrijeme, kako je rekao autor romana, ne samo Haibela nego i jednog od najzaslužnijih đakovačkih biskupa Antuna Mandića, koji je studij teologije završio u Beču. Za vrijeme njegovog biskupovanja na mjesto ravnatelja kora u đakovačkoj katedrali doveo je upravo Mozartovog šogora Jakova Heibla. Evidentan je bio procvat Đakova, a cijela priča je djelomično podsjetilo na “zlatno doba” Đakova u vrijeme đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera (1815.-1905.), jednog od najznačajnijih hrvatskih katoličkih teologa, političara i podupiratelja kulture i znanosti, koji je također u Beču studirao i diplomirao teologiju.

“Bilo bi mi jako, jako drago, da knjiga bude prevedena i na njemački jezik, jer se radnja romana odvija na nizu austrijskih lokacija. Haibel je rođen u Grazu, Sofija Weber i njene sestre Constanza, Alojzija i Josipa živjela su diljem Europe, u Mannheimu, Münchenu i drugim europskim gradovima, ali njihova karijera nekako je bila koncentrirala na Beč, a završno i na Salzburg gdje je sahranjena Constanza, a u kojem je umrla i Sofija”, rekao je Mirko Ćurić za Večernji list, nakon promocije, napomenuvši kako obje imaju svoje ulice u Salzburgu kao počasne građanke Mozartovog rodnog grada. Za razliku od Haibela koji je umro prilično nepoznat. Tek u zadnje se vrijeme otvaraju arhivi i otkrivaju mnogi dokumenti, rekao nam je autor romana Ćurić. dodavši: “Ono što priželjkujem je da u današnje Đakovo stigne neki novi Haibel i da dade neki novi doprinos našoj kulturi”.

“Netko tko je velik, ne treba mu kruna da bi bio kralj, kao na primjer Mozart”, rekla je za Večernji list književna kritičarka i promotorica Ćurićevog romana Darija Mataić Agičić. Uz opasku, kako joj je posebno fascinantan bio životni put Sofije i Jakoba, koji su napustili Beč i kočijom došli u đakovačku kaldrmu. Haibl je, naime, morao otići iz Beča jer je privatno bio zadužen preko glave. Dakle, ne iz poslovnog, glazbenog razloga nego iz osobnog. “Ova priča o Sofiji i Jakobu zapravo se je pojavila kao Bogom dana za autora, koji kroz nju vraća neki svoj dug pisci osjećaju prema svom rodnom gradu. U ovom slučaju biskupskom Đakovu, kulturnom središtu u srednjoeuropskom prostoru. I tu dokumentiranu priču iz vremena Habsburške Monarhije treba sačuvati za sljedeće generacije, za što se je autor svojim autorskim djelom pobrinuo”, istaknula je Mataić Agičić. “Moram posebno istaknuti da su me posebno fascinirali naši mladi glazbenici, koji su večeras dali zaista upečatljiv doprinos ovoj izuzetno zanimljivo ispričanoj književnoj priči. Oni su ispričali svoju glazbenu priču, iz Haibelovog i Beethovenovog stvaralačkog opusa, koja se je ispreplitala i međusobno prožimala s onom u autorovom romanu.”, rekla nam je Adrijana Markon Jurčić. Uz opasku da Jakobu Haibelu nije bilo lako, jer je “svo vrijeme bio i stvarao u Mozartovoj sjeni”.

A kada smo glazbe, svakako treba naglasiti da su promociju Ćurićevog romana “Svirači čarobnih frula”, vrhunskim muziciranjem glazbeno uveličali sopranistica i operna pjevačica Tanja Ruždjak, pijanist Stipe Bilić, koji je profesor i docent na Muzičkoj akademiji u Puli, te violinistica, violistica i dirigentica Andrea Nikolić, utemeljiteljica i umjetnička voditeljica bečkog ansambla međunarodnih solista WISE. Publika je imala priliku čuti tri sjajne izvedbe. Uvodno je sopranistica Tanja Ruždjak impresivno izvela solo pjesmu uz klavirsku pratnju Stipe Bilića (tzv. Lied), te zvuke violine Andreje Nikolić, iz najuspješnijeg Haibelovog djela, komične opere u tri čina “Der Tiroler Wastel, posvećena austrijskoj pokrajini Tirol i njenim ljudima, a koja je između 1796 i 1801. samo u Beču izvedena 118 puta. A i u Zagrebu je postavljena više puta. Potom je pijanist Stipe Bilić, bravurozno izveo jednu varijaciju iz Haibelovog baleta “Le nozze disturbate, koja je nadahnula Ludwiga van Beethovena da napiše 12 varijacija na temu “Menuet a la Vigano” za glasovir, pobravši buran aplauz bečke publike. Na završetku promocije, glazbeni “Trio” sopranistica Ruždjak, violinistica Nikolić i pijanist Bilić, impozantno je izveo još jednu virtuoznu i vrlo zahtjevnu Haiblovu ariju, te je za svoj veličanstveni glazbeni doprinos predstavljanju “Svirača čarobnih frula” nagrađen dugotrajnim aplauzom svih nazočnih u Hrvatskom centru u Beču. Ono što je bilo zajedničko svim navedenim hrvatskim glazbenicima u izjavama za Večernji list je da je Haibl za njih bio poseban “glazbeni izazov”, jer glazbeni materijal koji su uvježbali nije inače njihov “standardni repertoar”. I da su dali sve od sebe, jer su djela bila “vrlo zahtjevna”. Ono što je pritom najvažnije je da je publika prepoznala njihov trud, sjajne izvedbe i nagradila ih burnim pljeskom. To je jamstvo da nastavak slijedi. Kako smo čuli od glazbenika, već je stigla ponuda iz Graza za reprizu bečke izvedbe. Naravno uz promociju Ćurićevog romana, pred kojim stoji još mnogo novih izdanja, ako bude preveden na njemački jezik. U svakom slučaju, bila je to književno-glazbena večer za pamćenje.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.