U siječnju 2017. godine, Peter McIndoe, tada 20-godišnji student iz Arkansasa koji je boravio u Memphisu, spontano je ispisao tri riječi na komad kartona i podigao ga visoko u zrak. Te su riječi pokrenule jedan od najneobičnijih satiričnih fenomena modernog doba. Njegova tvrdnja da ptice zapravo ne postoje pretvorila se u masovni satirični pokret koji danas okuplja velik broj sljedbenika, organizira stvarne prosvjede diljem Sjedinjenih Američkih Država i kroz potpuni apsurd secira sve veći problem dezinformacija u društvu. Ono što je isprva izgledalo kao kratkotrajni performans danas ima vlastite skupove, kombije za kampanju, lažne dokumente i cijelu izmišljenu povijest.

Sve je počelo gotovo slučajno. McIndoe je u siječnju 2017. posjetio prijatelja u Memphisu upravo u vrijeme kada su se u gradu održavali politički prosvjedi povezani s tadašnjim društvenim i političkim nemirima nakon inauguracije Donalda Trumpa. 

Dok je promatrao suprotstavljene skupine ljudi kako na ulici glasno iznose svoje političke poruke, odlučio je napraviti nešto potpuno besmisleno. Na prazan komad kartona napisao je "Birds Aren't Real“ (Ptice nisu stvarne) i počeo se ponašati kao da je riječ o ozbiljnoj političkoj poruci.

Prijatelji su ga snimili, a snimka se ubrzo proširila internetom. McIndoe je tako, gotovo bez plana, stvorio početnu verziju lika koji će tijekom sljedećih godina prerasti u cijeli satirični pokret. Umjesto da objasni šalu i nastavi dalje, odlučio je vidjeti koliko daleko može otići. Počeo je nastupati kao potpuno ozbiljan zagovornik ideje da ptice ne postoje i postupno je izgradio čitav izmišljeni svijet u kojem su obične ptice zapravo sofisticirani državni nadzorni uređaji.

Tijekom sljedećih nekoliko godina taj je izmišljeni narativ postajao sve detaljniji. McIndoe je počeo povezivati različite elemente stvarnih teorija zavjere i političkog nepovjerenja te ih pretvarati u potpuno apsurdnu priču. Upravo je taj pristup omogućio pokretu da istodobno bude komičan i da postavlja ozbiljna pitanja o tome kako ljudi stvaraju, šire i prihvaćaju informacije na internetu.

Prema satiričnoj povijesti koju je pokret razvio, američka vlada je između 1959. i 1971. godine tajno provela operaciju tijekom koje je navodno istrijebljeno više od 12 milijardi pravih ptica. Njih su, prema toj izmišljenoj priči, zamijenili sofisticirani nadzorni dronovi koji izgledaju gotovo identično stvarnim pticama. Cilj cijele operacije navodno je bio nadzirati američko stanovništvo, a različiti elementi priče tijekom godina dodatno su proširivani i namjerno postajali sve apsurdniji.

Važno je naglasiti da ništa od toga, naravno, nije stvarni povijesni događaj. Riječ je o satirii pokreta "Birds Aren't Real", odnosno namjerno izmišljenoj teoriji zavjere koju je McIndoe godinama izvodio kao performans.

Kao i svaka dobra teorija zavjere, i ova ima svoje "neoborive dokaze“ koje njezini satirični pristaše rado ističu. Pokret tvrdi da ptice redovito sjede na dalekovodima ne zato što se tamo odmaraju, već zato što se navodno bežično pune. Ptičji izmet koji vozači pronalaze na svojim automobilima u toj se priči predstavlja kao svojevrsni tekući uređaj za praćenje. Jedan od omiljenih "dokaza“ je i pitanje jeste li ikada u životu vidjeli bebu goluba. Prema logici pokreta, to je zato što navodni robotski golubovi izlaze iz državnih tvornica već potpuno sastavljeni i programirani kao odrasle jedinke.

U pojedinim verzijama satirične priče pojavljuje se i tvrdnja da je američki predsjednik John F. Kennedy ubijen zato što se protivio programu zamjene ptica dronovima. I ta je tvrdnja dio izmišljenog narativa pokreta, a ne povijesna činjenica.

"Ako leti, onda špijunira“ jedna je od prepoznatljivih parola pokreta.

Kako je satira postajala sve poznatija, McIndoe i njegovi suradnici počeli su organizirati stvarne javne događaje na kojima su se sudionici ponašali kao da je riječ o ozbiljnom političkom pokretu. Najpoznatiji takav događaj održan je u listopadu 2022. godine u njujorškom Washington Square Parku. Prema izvještajima o događaju, okupilo se oko tri tisuće ljudi, a okupljeni su nosili transparente i izvikivali poruke povezane s tvrdnjom da ptice nisu stvarne.

Cijela scena namjerno je bila izvedena tako da izgleda kao pravi politički prosvjed. Sudionici su ozbiljno iznosili potpuno apsurdne tvrdnje, dok su se iznad njih istodobno pojavljivale stvarne ptice. U satiričnoj logici pokreta, njihova prisutnost bila je dodatni "dokaz“ da je vlada aktivno provodila svoj program nadzora.

Aktivisti pokreta pojavljivali su se i na drugim lokacijama. Jedna od poznatijih akcija održana je ispred sjedišta Twittera u San Franciscu, gdje su prosvjednici zahtijevali promjenu prepoznatljivog logotipa te društvene mreže zbog činjenice da je na njemu bila prikazana ptica. I ta je akcija bila zamišljena kao potpuna parodija političkog aktivizma i teorija zavjere koje se često predstavljaju kao ozbiljne društvene kampanje.

Pokret je proizvodio i lažne "povjerljive“ dokumente. Među njima su bili i materijali povezani s tzv. "Poultrygateom“, u kojima su se pojavljivali navodni e-mailovi i dokumenti koji su trebali stvoriti dojam da iza cijele operacije stoje moćni državni i poslovni akteri. McIndoe je kasnije otvoreno govorio o tome da su takvi dokumenti bili namjerno krivotvoreni kao dio satiričnog eksperimenta.

Sam McIndoe redovito se pojavljivao na događajima u prigodno uređenom kombiju koji je postao jedan od simbola pokreta. Vozilo je bilo opremljeno različitim antenama i drugim improviziranim dodacima koji su trebali izgledati kao oprema za otkrivanje ili praćenje navodnih ptičjih dronova. Na vozilu su se nalazili i metalni šiljci protiv ptica, čime je čitava scena dodatno izgledala kao nešto između aktivističkog vozila i rekvizita iz znanstvenofantastične komedije.

Upravo je takav pristup postao jedan od glavnih razloga zbog kojih je pokret prerastao običnu internetsku šalu. Pokret nije se zadržao samo na objavama na društvenim mrežama. Stvorio je fizičke prosvjede, rekvizite, propagandne materijale, lažne dokumente, videozapise i cijelu paralelnu stvarnost u kojoj je apsurd tretiran kao potpuno normalna stvar.

Godinama je McIndoe ustrajno odbijao izaći iz uloge. Držao je vatrene govore, gostovao u televizijskim emisijama i davao intervjue potpuno ozbiljnog lica, bez potrebe da publici odmah objasni da je sve satira. Njegova predanost ulozi bila je toliko uvjerljiva da su neki ljudi zaista vjerovali da pred sobom imaju osobu koja ozbiljno zastupa teoriju da ptice ne postoje.

Upravo je taj dio projekta s vremenom postao mnogo važniji od same šale. McIndoe je želio vidjeti koliko će dugo ljudi prihvaćati neku tvrdnju kao istinitu samo zato što je prezentirana na uvjerljiv način, koliko će ljudi dijeliti očito apsurdne informacije i koliko se brzo može izgraditi čitava zajednica oko ideje koja je namjerno potpuno izmišljena.

McIndoe je 2021. godine javno priznao da je sve satirični projekt, a kasnije je otvoreno govorio o tome da je cijeli pothvat zamišljen kao svojevrsni društveni eksperiment. Time nije nestao sam pokret. Naprotiv, njegovi satirični elementi nastavili su živjeti kroz okupljanja, društvene mreže i ljude koji su u međuvremenu prihvatili humor i identitet pokreta.

Zajedno sa svojim suradnikom Connorom Gaydosom McIndoe je 2024. objavio i knjigu "Birds Aren't Real" Knjiga dodatno proširuje izmišljenu povijest pokreta i namjerno predstavlja njegovu teoriju zavjere kao da je riječ o stvarnoj povijesnoj dokumentaciji. U toj satiričnoj verziji svijeta pojavljuju se i brojne druge potpuno izmišljene tvrdnje, uključujući priče o tome da galebovi prikupljaju ljudski DNK i druge apsurdne elemente kojima se dodatno gradi cijela mitologija.

No, iza cijele šale nalazi se ozbiljnije pitanje. Što se događa kada se mehanizmi kojima se koriste stvarne teorije zavjere preokrenu i primijene na potpuno očitu besmislicu?

McIndoe je tijekom godina sve više govorio upravo o toj strani projekta. Kada bi ga ljudi na ulici vrijeđali ili napadali zato što su vjerovali da je zaista zagovornik neke bizarne teorije, mogao je iz prve ruke vidjeti koliko brzo osoba može biti odbačena čim je drugi ljudi svrstaju u određenu kategoriju. Za njega je to postalo povezano s mnogo širim problemom načina na koji društvo razgovara s ljudima koji vjeruju u dezinformacije i teorije zavjere.

Njegova je poruka pritom manje jednostavna od ideje da će nekoga nekoliko znanstvenih činjenica automatski uvjeriti u suprotno. McIndoe je govorio o važnosti zajednice, pripadnosti i načina na koji ljudi reagiraju kada osjete da ih ostatak društva ismijava ili odbacuje. To, međutim, ne znači da je usamljenost jedini ili glavni uzrok zbog kojeg ljudi prihvaćaju teorije zavjere. Na takva uvjerenja mogu utjecati brojni čimbenici, od nepovjerenja u institucije i društvenog okruženja do načina na koji ljudi obrađuju informacije i traže objašnjenja za složene događaje.

Upravo zato pokret funkcionira na nekoliko različitih razina. Na površini je riječ o golemoj šali u kojoj ljudi ozbiljno tvrde da su golubovi državni dronovi, da se ptice pune na dalekovodima i da je ptičji izmet sredstvo nadzora. Ispod toga nalazi se satira političkog aktivizma, internetskih zajednica i načina na koji se konstruiraju teorije zavjere.

A na još dubljoj razini riječ je o eksperimentu s povjerenjem. Ako se dovoljno uvjerljivo izmisle dokumenti, snimke, parole, prosvjedi, „stručnjaci“, povijesni događaji i čitava zajednica ljudi koja potvrđuje istu priču, koliko će dugo prosječan čovjek moći razlikovati činjenicu od performansa?

McIndoe je kroz godine izvođenja tog specifičnog performansa upravo na tome izgradio glavnu poruku svog projekta. Umjesto da se satira zaustavi na običnom ismijavanju ljudi koji vjeruju u teorije zavjere, pokret pokušava pokazati koliko je lako stvoriti uvjerljivu laž kada joj se dodaju dovoljno detalja, dovoljno samopouzdanja i dovoljno ljudi koji će je međusobno potvrđivati.

Zato možda i nije slučajno što je pokret toliko dugo opstao. Njegova najveća šala nikada nije bila samo tvrdnja da ptice nisu stvarne. Prava šala bila je promatranje svijeta u kojem je ljudima ponekad lakše povjerovati u nevjerojatno složenu priču nego zastati i pitati se tko ju je stvorio, zašto postoji i koji su dokazi za nju.

Ovaj pokret tako je od obične internetske šale prerastao u neobičan društveni eksperiment i satirični komentar kulture dezinformacija. Njegova vrijednost nije u tome što daje jednostavan recept za borbu protiv teorija zavjere, nego u tome što kroz apsurd pokazuje koliko su mehanizmi koji ih stvaraju zapravo ozbiljni.
*Uz korištenje AI-ja